Šibenik 1991.: branitelji o Rujanskom ratu, „JNA nije nepobjediva“

Šibenik se 16. rujna 1991. našao pod napadom snaga kojima je zapovijedao Ratko Mladić. Grad je napadnut s kopna, iz zraka i s mora. Velikom hrabrošću i mudrošću zapovjednika hrvatske su snage napadače zaustavile na Šibenskom mostu. Na 34. obljetnici Rujanskog rata šibenski branitelji za HRT i narod.hr prisjetili su se tih dana. Poruka je ostala ista: JNA nije bila nepobjediva. Vidi se to i danas, kad se u dijelu regije opet relativizira agresija.

Narodni Reporteri osvježavaju sjećanje na prvu veliku pobjedu Domovinskog rata. Ne radi se o folkloru. Radi se o činjenici da je slabo naoružan grad zaustavio korpus, zarobio brodove i pokazao Europi da se Hrvatska brani.

Skradin, tisuću granata i početak Rujanskog rata

Rujanski rat započeo je na skradinskom području. Ispaljeno je više od tisuću granata. Poginula su četiri mlada branitelja. „Planovi JNA i četnika bili su da iz pravca Skradina dovedu u nezavidan položaj sam grad Šibenik“, kazao je ratni zapovjednik 1. satnije 2. bojne 113. brigade Dragan Rak. Skradinjani su uzvratili diverzijama, miniranjem mostova, tjeranjem neprijatelja na rezervne položaje.

Anđelko Sladić, ratni zapovjednik obrane Skradina, prisjetio se riječi pokojnog Bože Markovića: ako uđu u Šibenik, treba staviti nož u usta i krenuti u gerilu. „Mi smo upravo to i učinili, nismo stavili nož u usta, ali smo se počeli boriti“, rekao je Sladić. Kninski 9. korpus JNA ipak je stigao nadomak grada. Teritorijalna obrana Kistanja trebala je doći na Šibenski most da tenkovi opstanu. Prepali su se diverzija i odbili poslušnost Mladiću. To je detalj koji ruši mit o monolitnoj sili.

Šibenski most, Žirje i topovi od 90 milimetara

Velika opasnost prijetila je i Vodicama, čiji su ratnici gotovo goloruki čekali tenkove. „Bili smo odsječeni od samog grada, ali došlo je nešto oružja iz Varaždina koje je bilo na putu prema jugu“, naveo je ratni pripadnik 1. A satnije 113. brigade Ivo Plenča. Zatim su granate počele padati po neprijatelju oko Šibenskog mosta. JNA nije znala da je otok Žirje u hrvatskim rukama.

„Njima, koji su bili u tenkovima, kada je oko njih počelo udarati iz topova kalibra 90 milimetara, sigurno nije bilo lako. Nama je ta potpora bila ogromna. Ne velika, nego ogromna“, poručio je Plenča. Most je postao simbol. Tko drži most, drži ulaz u grad. Hrvatska ga je držala.

Pakovo Selo, Mandalina, Zečevo

Tenkove su u Pakovu Selu dočekali Drnišani. Kako bi spriječili dolazak novih snaga, dignuli su dragu u zrak. Ivica Aleksić, ratni zapovjednik snaga u Pakovu Selu, opisao je improvizaciju: eksploziv u propustu, brzogoreći štapilj bez nastavka, gusjenice iz pravca Drniša. „Pala mi je na pamet bomba, i bacio sam bombu na brzogoreći štapilj.“ Takve odluke grade pobjede kad oružja nema dovoljno.

U šibenskoj Mandalini zarobljena su 34 ratna broda. U Rogoznici su osvojene vojarne pune oružja. Zečevo je ušlo u legendu. Nikola Vukošić, ratni načelnik šibenske policije, sažeo je lekciju: „Svi su vidjeli i shvatili da ta JNA nije nepobjediva, da je itekako ranjiva.“ Kad je hrvatska vojska ponovno stigla na Šibenski most, bila je to prva velika pobjeda Domovinskog rata.

Sjećanje protiv revizionizma

Tri i pol desetljeća poslije, Šibenik se sjeća. Dio regionalne politike i medija još uvijek relativizira agresiju, glorificira zapovjednike i miješa žrtvu s agresorom. Zato braniteljska sjećanja nisu „nostalgija“. Ona su obrana istine. Mladić je 1991. bio na drugoj strani mosta. Hrvatska je most održala.

Narodni Reporteri stoje uz šibenske branitelje i uz činjenicu: prva velika pobjeda Domovinskog rata dogodila se ondje gdje je sila izgledala nepobjedivom. Skradin, Žirje, Pakovo Selo, Mandalina, Zečevo. Imena nisu ukras. To su točke na karti slobode. Tko ih briše, briše i razlog zašto Hrvatska danas postoji.

Izvor: narod.hr / HRT (svjedočanstva branitelja), 16. rujna 2026.