Bračni par iz Zadra štrajka glađu pred gradskom upravom zbog laveža susjedova psa

Supružnici Ivo i Zorka Marić iz Zadra jutros su započeli štrajk glađu ispred zadarske gradske uprave jer, kako tvrde, već tri godine ne mogu spavati zbog laveža susjedova psa imena Tor. Komunalni redari tijekom više nadzora nisu utvrdili nepravilnosti, a Grad sada nudi posredovanje između susjeda.

"Mi samo želimo da možemo spavati, ništa drugo. Pas nam ne smeta, samo želimo mir", poručila je Zorka Marić. Bračni par predlaže da se boks, u kojem njemački ovčar boravi veći dio dana, premjesti iza susjedove kuće, jer smatraju da bi se lavež ondje slabije čuo.

"Imali smo dogovor da će se pas skloniti i da više neće lajati. Međutim, drže ga zatvorenog u boksu i garaži do pet ili šest sati poslijepodne, a onda ga navečer puste. Pas laje do devet, deset, a nekad i do 11 ili 12 sati navečer, kada ga uvedu u kuću", rekao je Ivo Marić, dodajući da se od njihova prvog dolaska pred gradsku upravu u srpnju ništa bitno nije promijenilo.

Komunalni redari više su puta izlazili na teren, ali nisu utvrdili nepravilnosti. "Komunalno redarstvo postupalo je u skladu sa svojim ovlastima. Svaki put kad smo izašli na teren, situacija je bila uredna", rekao je Hrvoje Marić, pročelnik Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Zadra. Iz Grada su sada ponudili pomoć u organiziranju razgovora između susjeda.

Marići su štrajk glađu prvi put najavili početkom srpnja, no tada su ga odgodili nakon što su ih gradski dužnosnici pozvali na sastanak, obećavši rješenje problema u roku od tjedan dana te češće obilaske komunalnih redara u večernjim satima. Redari su 17. srpnja u 22:20 došli po prijavi, ali pas u tom trenutku nije lajao, a ni pri sljedećem nadzoru 22. srpnja nije bio zatečen u dvorištu.

Vlasnik psa ranije je odbacio tvrdnje Marića, rekavši da se drugi susjedi ne žale te da Tor povremeno zalaje na mačku, drugog psa ili motocikl. Tijekom nadzora redari su utvrdili da je pas uredno čipiran i cijepljen te su ga opisali kao mirnog i druželjubivog.

Marići se pozivaju i na svoju dob, zdravlje i ratni put. Ivo ima 80, a Zorka 77 godina, oboje se liječe od onkoloških bolesti, a Ivo je 90-postotni invalid drugog stupnja. Nakon 20 godina provedenih u inozemstvu vratili su se u Hrvatsku početkom Domovinskog rata, u kojem je Zorka bila pripadnica 112. brigade, a Ivo je branio Velebit. Zorka je najavila da će pred gradskom upravom ostati dok se problem ne riješi, pa makar morali i spavati na ulici.