114.612 dozvola do kolovoza: BiH na vrhu — Hrvatska više nije „prolaz“

Do kraja srpnja brojka je bila 106.395. Do kraja kolovoza 2026. Ministarstvo unutarnjih poslova već bilježi 114.612 dozvola za boravak i rad stranim državljanima. U osam mjeseci Hrvatska je, dakle, potpisala više od sto četrnaest tisuća ulaznica na tržište rada. Najviše — 21.030 — državljanima Bosne i Hercegovine. To nije „sezonska priča“. To je strukturna promjena lica ulice, gradilišta i turističke obale.

Što brojke stvarno kažu

Moja Dijaspora prenosi MUP-ove podatke: od 1. siječnja do 31. kolovoza 2026. izdano je 114.612 dozvola. BiH je na vrhu. Važna napomena, koju i izvor ističe: to ne znači 21.030 novih ljudi, jer ista osoba može dobiti više dozvola (produženje, promjena poslodavca). Ipak, veličina je jasna — bosanskohercegovačka radna snaga više nije rub, nego stub hrvatskog tržišta uvoza.

DZS za 2025. bilježi 56.665 doseljenih iz inozemstva, od čega 11,1 posto iz BiH, uz pozitivan migracijski saldo od 19.180. Hrvatska više nije samo most prema Njemačkoj. Postaje odredište. Pitanje nije „hoće li doći“. Pitanje je: po kojim pravilima, s kojim jezikom, s kojom kontrolom.

Od 106 tisuća do 114 — tempo koji ne staje

U samo mjesec dana skok s 106 na 114 tisuća nije statistička greška. To je politička odluka maskirana u „potrebe tržišta“. Turizam, građevina, ugostiteljstvo — sektori viču za rukama. Ali država koja samo otvara slavinu, a slabo čisti sivu zonu, dobiva dvostruki račun: pritisak na plaće domaćih i paralelno tržište bez papira. Đurđevačka kontrola s pet ilegalnih radnika isti je tjedan podsjetnik: dok jedni čekaju dozvolu, drugi rade mimo nje.

BiH nije „problem“ — model je problem

Hrvati iz BiH i kulturni krug blizak Hrvatskoj nisu isto što i masovni uvoz s drugog kraja svijeta bez asimilacije. Suverenistička politika razlikuje. Ali i kod najbližih vrijedi pravilo: rad po zakonu, jezik, porez, red. Ljevica (SDP, Možemo!) svaku ogradu pretvara u „mržnju“. Desni odgovor mora biti jasniji: Hrvatska bira koga prima i pod kojim uvjetima — i demografiju gradi na obitelji i povratku iseljenih, ne na beskonačnom uvozu.

Priča o mladom bračnom paru iz BiH (liječnica i IT) koji gleda Zagreb umjesto Münchena medijski je mekana. Realnost na terenu tvrđa: stotine tisuća dozvola mijenjaju školu, ambulantu, stanarinu i ulični osjećaj sigurnosti. Tko to nijeće, ne živi u istoj Hrvatskoj.

Što tražimo

Objavu sektorskih kvota i stvarnog broja osoba, ne samo dozvola. Strože sankcije za rad bez papira. Jezični i pravni prag za produženja. I političku hrabrost reći: 114.612 nije uspjeh — to je upozorenje, dok god nema paralelne eksplozije domaćih plaća, nataliteta i povratka dijaspore. Brojke MUP-a ne lažu. Laže samo priča da se narod može zamijeniti administrativnim pečatom.