Ivan Repušić i Zadarski komorni orkestar: dvadeset godina vjernosti rodnom gradu

Hrvatski dirigent Ivan Repušić danas je glazbeni ravnatelj Opere u Leipzigu i šef dirigent Državnog orkestra u Weimaru, dvije od najuglednijih njemačkih glazbenih institucija. Unatoč tim angažmanima, s obitelji i dalje živi u Splitu, a rodnom Zadru ostaje vjeran već više od dvadeset godina kroz projekt Zadarskog komornog orkestra.

Sve je počelo 3. studenoga 2007., kada je u zadarskoj katedrali sv. Stošije izveo Verdijev Requiem i time otvorio zadarsku koncertnu sezonu. Repušić je kao dječak bio ministrant upravo u toj katedrali, pa je izvedba za njega imala i osobno značenje. U godinama koje su uslijedile, publici u Zadru donio je sve Beethovenove i Brahmsove simfonije te probrana djela Mozarta i Haydna, uključujući Misu u c-molu.

Posljednjih jedanaest godina uz njega redovito nastupa Roman Simović, dugogodišnji koncertni majstor Londonskog simfonijskog orkestra, jednog od najboljih svjetskih ansambala te vrste. Simović u prvom dijelu večeri odsvira solističku dionicu, a potom preuzima mjesto prve violine i svojim iskustvom i autoritetom povezuje cijeli orkestar.

Najnoviji koncert održan je u subotu, 25. srpnja, u crkvi svetog Krševana, u sklopu Glazbenih večeri u Sv. Donatu. Simović je tom prilikom izveo Brucheov Koncert za violinu u g-molu, jedno od najvažnijih djela romantičarske violinske literature.

Ono što ovaj projekt čini posebnim jest činjenica da vrhunski glazbenici iz najboljih hrvatskih, ali i inozemnih orkestara, u Zadar ne dolaze zbog visokih honorara. Naprotiv, nastupaju za simboličnu naknadu, motivirani isključivo zadovoljstvom i umjetničkim ispunjenjem koje im pruža rad pod Repušićevim vodstvom. Isto vrijedi i za samog Repušića, koji u Njemačkoj zarađuje honorare neusporedive s onima u Hrvatskoj, no unatoč tome ustrajno se vraća kući.

Time se nastavlja tradicija koju je još u prošlom stoljeću utemeljio drugi veliki Zadranin, maestro Pavle Dešpalj. Repušićeva odanost rodnom gradu, unatoč tome što bi u inozemstvu lako mogao izbjeći hrvatsku glazbenu scenu, primjer je koliko snažno domoljublje i osobna povezanost s krajem iz kojeg netko potječe mogu nadjačati čisto tržišnu logiku karijere.