Holjevac Radi Borić: gdje su „porfirijanci“ nakon Mladićeva opijela?

ZAGREB — Patrijarh SPC-a Porfirije u Beogradu predvodi opijelo Ratku Mladiću, pravomoćno osuđenom za genocid u Srebrenici i ratne zločine. Vojne počasti. Ministri. Tisuće. A u Zagrebu — tišina onih koji su do jučer prodavali „ekumenizam“ i „dijalog“ kao moralni brand. Marcel Holjevac to nije progutao. Vesna Vučemilović nije. Nikola Grmoja nije. Narodni Reporteri također neće.

„Porfirijanci“ 2021. — mute 2026.

Rada Borić, saborska zastupnica Možemo!, 2021. je u Novostima govorila o „porfirijancima“: ljudima koje je Porfirije „magnetom osobnosti“ okupljao u mitropoliji oko „pravednijeg društva“, tolerancije, solidarnosti. Da je vjernica, rekla je, nazvala bi to blagoslovom. Holjevac danas pita ono što „istraživački“ saloni neće: je li je bar malo sram? Je li ekumenizam bio naivan marketing dok je isti čovjek stajao uz lijes zločinca? Vučemilović je jasna: među nekadašnjim porfirijancima vlada tišina.

Holjevac spominje i Šerbedžiju i Klasića. Poanta nije lov na vještice — poanta je dvostruki standard. Isti krug koji mjesecima drhti zbog Thompsona i „šupe“ i vode u Lici, sad nema mikrofon za pitanje o patrijarhu na Mladićevu sprovodu. Prioriteti otkrivaju dušu.

Možemo! i moralna selektivnost

Možemo! voli govoriti o ljudskim pravima, antifašizmu, „nikad više“. Dok je riječ o domaćem suverenizmu, glas je napadački. Kad SPC-ov poglavar govori o zahvalnosti prema Mladiću kao „vojniku svoga naroda“ — zagrebačka ljevica gleda u pod. To nije antifašizam. To je klijentelizam duha: neprijatelj je uvijek Hrvat koji pjeva, nikad struktura koja pere zločinca.

Grmoja je pitao: zar Porfirije više nije „cool lice sa zagrebačke špice“? Pitanje je zloćudno točno. Špica voli dijalog dok dijalog ne košta. Kad košta — ostaje hashtag i tišina.

Što je stvarni ekumenizam

Pravi dijalog počinje od istine: Mladić je osuđeni genocidni zapovjednik. Tko mu na opijelu pjeva zahvalnost, ne gradi mir — gradi mit. Hrvatska to mora reći glasno, bez straha da će je netko nazvati „netolerantnom“. Tolerancija prema zločinu nije vrlina. Plenkovićeva linija o Mladiću kao otklonu od europskih vrijednosti stoji; salonska ljevica koja je Porfirija nosila na rukama sada duguje odgovor, ne esej o „kompleksnosti“.

Zaključak

Holjevac je postavio pitanje. Borić i društvo još šute. Narodni Reporteri neće šutjeti umjesto njih: ekumenizam koji umire na grobu genocida nije dijalog — to je farsa. Možemo! može birati: ili ljudska prava i za Srebrenicu, ili nastavak tišine. Treće nema.