Ludwig II. Bavarski: kralj graditelj dvoraca čija smrt ostaje misterij

Ludwig II. Bavarski, pun njemački naziv Ludwig Otto Friedrich Wilhelm, rođen je 25. kolovoza 1845., a preminuo je 13. lipnja 1886. Na hrvatskom se najčešće naziva Ludvig II. Bavarski, dok je Oton (Otto) bilo jedno od njegovih krsnih imena. Riječ je o jednom od najneobičnijih i najpoznatijih europskih vladara 19. stoljeća.

Kralj Bavarske postao je 1864. godine, u dobi od samo 18 godina. Bio je veliki pokrovitelj skladatelja Richarda Wagnera, kojemu je financijski pomogao dovršiti neka od njegovih najpoznatijih djela. Njegovu vladavinu obilježile su velike političke promjene: nakon poraza Bavarske u Austro-pruskom ratu morao je prihvatiti rastući utjecaj Otta von Bismarcka, a 1871. Bavarska je postala dio novoproglašenog Njemačkog Carstva.

Ludwig je najpoznatiji po gradnji bajkovitih dvoraca, među kojima se posebno ističe Neuschwanstein, danas jedna od najvećih turističkih atrakcija Njemačke i inspiracija za Disneyjev dvorac. Uz Neuschwanstein, dao je izgraditi i palače Linderhof i Herrenchiemsee.

S vremenom se sve više povlačio iz javnog života i posvećivao gradnji raskošnih palača. Zbog golemih troškova i neobičnog ponašanja, 1886. godine proglašen je duševno nesposobnim za vladanje te je svrgnut.

Njegova smrt ostala je jedna od velikih povijesnih misterija. Dana 13. lipnja 1886. pronađen je mrtav u jezeru Starnberg zajedno sa svojim liječnikom Bernhardom von Guddenom. Službena verzija govorila je o samoubojstvu utapanjem, no okolnosti nikada nisu potpuno razjašnjene.

Budući da na tijelu nije pronađena tipična količina vode u plućima, a liječnik je također poginuo, tijekom desetljeća razvile su se brojne teorije o njegovoj smrti, od nesreće do ubojstva.

Ironično, golema ulaganja koja su za njegova života smatrana rasipništvom pretvorila su se u jednu od najvećih turističkih atrakcija Njemačke. Samo Neuschwanstein danas godišnje posjeti više od milijun ljudi, a Ludwig II. ostao je zapamćen kao "bajkoviti kralj" koji je više volio umjetnost i arhitekturu nego politiku.