Svaki četvrti Izraelac poseže za drogom: kako je rat traumu pretvorio u epidemiju ovisnosti

Postoje brojke koje o stanju jednog društva govore više od svih političkih govora. Jedna od njih dolazi iz Izraela: prema izvješću stručnog Israel Center on Addiction, udio ljudi koji visokorizično konzumiraju alkohol, lijekove i droge porastao je s otprilike svakog sedmog na gotovo svakog četvrtog stanovnika. Iza suhe statistike krije se surova svakodnevica, droga je za mnoge postala alat za preživljavanje rata.

Od svakog desetog do svakog četvrtog

Podaci pokazuju jasan i zabrinjavajući trend. Visokorizična konzumacija adiktivnih tvari u Izraelu kretala se ovako: otprilike svaki deseti stanovnik 2018., svaki sedmi 2022., pa nagli skok nakon 7. listopada 2023. na svakog petog, da bi do 2025. dosegnula razinu od gotovo svakog četvrtog. U postocima, s 22,7 posto sredinom 2022., prije eskalacije, na 26,1 posto krajem 2023.

Rast nije ravnomjeran. Kod ljudi koji su evakuirani iz svojih domova ili čiji su najbliži evakuirani, čak je svaki treći prijavio pojačanu konzumaciju. Potrošnja sedativa porasla je 2,5 puta, tableta za spavanje za oko 180 posto, a lijekova protiv bolova za oko 70 posto. Kod osoba koje pate od posttraumatskog stresnog poremećaja udio problematične konzumacije doseže nevjerojatnih 54 posto.

"Što je više stresa, to više ljudi uzima"

Prof. Shauli Lev-Ran, osnivač centra, upozorava da ponovljene krize učvršćuju navike stvorene u razdobljima ekstremnog pritiska. "Što je više stresa, to više ljudi uzima. Problem je što, i kad razina stresa padne, navika ostaje", poručuje. Njegova prognoza je mračna: Izrael je, kaže, "na početku epidemije u kojoj će velik dio populacije razviti ovisnost o tvarima".

Ketamin za sirene, kokain za sprovode

Sugovornici u reportaži opisuju kako su ketamin, kokain, amfetamini, kanabis i sedativi na recept postali rutinsko sredstvo za podnošenje uzbuna, mobilizacija, sprovoda i neprekidnih vijesti o smrti. "Ne bih uzimala ketamin svaki dan da nema rata", kaže 26-godišnja Esther. "Postoji taj apokaliptični osjećaj, pa uzimam više." Za neke droga nije samo bijeg nego i oblik otpora prema stvarnosti koju ne biraju.

Druga sugovornica, 29-godišnja Inbal, to opisuje ovako: "Živimo u vrlo militariziranoj stvarnosti i nemamo nikakvu kontrolu nad onim što se događa u ovoj zemlji. Osjećamo golemu bespomoćnost, pa je rješenje stvoriti paralelni svijet, ravea i alternativne kulture koja poručuje, oni ne govore u naše ime."

Trauma s dnom u vrećici

Stručnjaci naglašavaju da je rast konzumacije i normalizacija droge u javnom prostoru dijelom globalni trend i posljedica popuštanja tabua. No u Izraelu je, priznaju i sami, prije svega vezan uz vlastiti "tlačni lonac", uz društvo koje godinama živi u ratnom stanju. To je ona strana produženog rata koja se ne vidi na bojišnici: naraštaj koji traumu utapa u tabletama i prahu, dok se posljedice jedne traume još nisu ni počele liječiti, a već stiže sljedeća.

Priča o izraelskoj epidemiji ovisnosti nije priča o pojedincima koji su "skrenuli", nego o cijeni koju plaća militarizirano društvo u trajnom ratu. Brojke Israel Center on Addiction tek su prvi, mjerljivi trag te cijene. Ostalo su tihe posljedice koje će se, kako upozorava Lev-Ran, tek razviti.

Tekst se temelji na izvješću i podacima Israel Center on Addiction te na izvještavanju izraelskih i međunarodnih medija o porastu ovisnosti u ratnom Izraelu.