Britanija: izraelski „teroristi“ čiste Zapadnu obalu — a London godinama šutio

LONDON — Britanski ministar vanjskih poslova Ed Miliband u Domu zajednica izgovorio je riječi koje je Zapad godinama izbjegavao: izraelski „naseljenički teroristi“ na dijelovima Zapadne obale provode etničko čišćenje Palestinaca, a vlada Benjamina Netanyahua tome često žmiri — ili aktivno pomaže. Ujedinjeno Kraljevstvo zabranjuje uvoz robe iz ilegalnih naselja, sankcionira usluge i financiranje, te službeno drži cijelu okupaciju Zapadne obale nezakonitom.

Premijer Andy Burnham u Guardianu je napisao da London više „neće stajati po strani“ i da je predugo bio „uplašen optužbom da je antiizraelski“. Zajednička izjava s Macronom i Carneyjem poručuje: vrijeme je za čuvanje dvodržavnog rješenja — prije nego nestane s karte.

Što London konkretno radi

Miliband je najavio: zabranu uvoza robe iz ilegalnih naselja; zabranu usluga (gradnja, financiranje, oglašavanje); osobne sankcije ključnim akterima nasilja; zabranu izvoznih dozvola za naoružanje koje „materijalno pridonosi okupaciji“. Zakonski okvir očekuje se u roku od šest do devet mjeseci. Francuska i Kanada idu istim paketom; dio nordijskih i europskih zemalja najavljuje podršku.

Miliband je citirao UN-ovu definiciju etničkog čišćenja — namjernu politiku uklanjanja civilnog stanovništva nasiljem i zastrašivanjem — i rekao da se britanska vlada slaže da se to događa na dijelovima Zapadne obale. Spomenuo je bivšeg izraelskog premijera Ehuda Olmerta i umirovljenog brigadira Ephraima Sneha koji su isti fenomen opisali gotovo istim riječima.

Jeruzalem uzvraća, Washington žmiri

Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Saar nazvao je optužbe „gnusnim lažima“, najavio zatvaranje britanskog konzulata u Jeruzalemu i zabranu ulaska za 12 britanskih zastupnika i aktivista, uključujući Jeremyja Corbyna. Američki veleposlanik u Izraelu upozorio je na moguće trgovinske odmazde; državni tajnik Marco Rubio poručio je da Washington „očito“ neće slijediti London.

Poruka je jasna: kad Europa izgovori „etničko čišćenje“, Atlantik se cijepa. SAD ostaje štit Izraelu; Britanija, Francuska i Kanada pokušavaju spasiti ostatke dvodržavnog okvira dok projekt E1 prijeti prerezati Zapadnu obalu napola.

Zašto je ovo važno i za Hrvatsku

Hrvatski medijski establišment godinama je „uravnoteženo“ prešutio riječ koju sada izgovara i britanski ministar — Židov, kako je sam naglasio, s rodbinom spašenom nakon Holokausta. Nema tu „mržnje prema Židovima“; ima ocjene politike vlade koja širi naselja brže nego u prethodnih 20 godina i gleda kako se palestinske obitelji tjeraju s tla. Antisemizam je napadati Židove zbog njihova identiteta. Kritizirati okupaciju i nasilje naseljenika — to je elementarna decencija.

Dok se u Zagrebu još vodi rat oko toga smije li se uopće reći što se vidi na snimkama s Zapadne obale, London je prešao crtu. Narodni Reporteri bilježe: kad i Britanija kaže „etničko čišćenje“, više nije riječ o „skrajnjoj“ retorici. Riječ je o službenoj dijagnozi. Ostaje pitanje hoće li EU imati hrabrosti ići dalje od simbolike — ili će opet pobijediti strah od Washingtona.

Bitna je i unutarnja britanska dinamika. Burnhamova vlada pokušava vratiti birače koje je izgubila zbog Gaza — osobito muslimanske i mlađe progresivne glasove — a da pritom ne otvori prostor pravom antisemitizmu. Zato Miliband paralelno najavljuje sankcije Hezbollahu (financijska mreža Al-Qard Al-Hassan) i tvrđi režim prema Iranu. Paket je: udariti po naseljima, zadržati liniju protiv Teherana, i reći britanskim Židovima da nisu krivi za Netanyahua. To je politički kompromis, ne svetac. Ali dijagnoza o etničkom čišćenju na Zapadnoj obali zbog toga ne prestaje biti točna.

Hrvatska javnost mora razdvojiti dva pojma koje propaganda stalno miješa. Prvo: pravo Izraela na postojanje i sigurnost. Drugo: politika naselja, blokada i kolektivnih kazni koja ruši svaki ozbiljan mir. Tko prvo koristi da opravi drugo, ne brani Židove — brani okupaciju. Tko drugo koristi da porekne prvo, ne brani Palestince — sije mržnju. Narodni Reporteri stoje na liniji koju sada, kasno, priznaje i London: nasilje naseljenika i državno žmirenje imaju ime. I to ime nije „kompleksnost“. To je etničko čišćenje.