Kovač: Ursula na Grenlandu broji rude, o Mladiću EU nudi kamilicu

„Na istoku ništa novo. U Bruxellesu — kamilica.“ Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač na RTL Direktu rasturio je europsku predstavu o sprovodu Ratka Mladića. Deseci tisuća u redu. Zastava Srbije i Republike Srpske na lijesu. Počasni plotuni. Ministri. Patrijarh. A Europska komisija — glasnogovornička juha. Narodni Reporteri prenosimo Kovača jer je rekao ono što Zagreb mora čuti bez filtera.

Beograd nije došao na sprovod. Beograd je došao na mit. Kovač to zove vidovdanskom etikom: Mladić kao čovjek koji je „ostvario srpstvo zapadno od Drine“. Zato nema prosvjeda u Srbiji. Zato Europa gleda u stranu. Zato Ursula von der Leyen — pita Kovač — sjedi na Grenlandu i broji kritične sirovine dok se u Beogradu pali kult genocida.

Kamilica umjesto kazne

„To je sve jako mlako, to je kamilica“, rekao je Kovač. Nema Macrona. Nema državnika velikih članica. Ima glasnogovornica i službi. Ima „nisu to bile državne počasti“ dok vojnici pale plotune i ministri stoje u prvom redu. To nije diplomatski jezik. To je laž u formi pressa.

Zašto? Kovač je blunt: u Bruxellesu još vlada uvjerenje da Srbiju treba „pod svaku cijenu“ odmaknuti od Rusije. Vučića treba „razumjeti“ jer hendla struje. Tolerirati. I sve će biti okej. Kalinjingradski letovi i Topčider pokazuju cijenu te bajke.

Ursula, Grenland i sirovine

Jadranka Kosor traži suspenziju pregovora. Kovač odgovara hladno: von der Leyen je na Grenlandu, bavi se 24 od 25 kritičnih sirovina EU. „Ne budimo vrlo direktni, jer je to ispod razine.“ Rečenica boli jer je točna. Prioritet Unije nije sjećanje na Srebrenicu ni Vukovar. Prioritet je rudnik. Hrvatska to mora uzeti kao dijagnozu, ne kao uvredu.

Premijer se žalio na nečinjenje Komisije i na von der Leyen i Kallas. Kovač poručuje Hrvatima: nitko u Europi to posebno ne zanima. Svatko se bori za svoj komad kolača. Znači — i mi moramo. Ne kao molitelji. Kao država koja postavlja cijenu.

AfD i zrcalo

U istom razgovoru Kovač je komentirao i povijesni rezultat AfD-a u Saskoj-Anhaltu. Njemačka je vodilja; njezina sudbina udara na srednju i jugoistočnu Europu. To nije poziv na paniku. To je poziv na realnost: birači šalju poruke, elite ih proglašavaju „opasnošću“, a problemi migracije i rata ostaju. Hrvatska ne smije čekati da joj Berlin napiše osjećaje.

Što dalje

Ako ste ministar vanjskih, kaže okvir razgovora, ne molite za empatiju. Tražite uvjete. Kult Mladića + zračni most prema Rusiji + mlaka EU = jednadžba. Narodni Reporteri zbrajamo je javno. Kamilica nije politika. Kamilica je kapitulacija s mirisom čaja.

Vidovdan kao vanjska politika

Kovač podsjeća: u Srbiji postoji etika žrtve koja pretvara zločinca u stub državnosti zapadno od Drine. Zato nema prosvjeda. Zato derbi viče „Pravac Potočari“. Zato syn Vučića može doći, a otac ostati u protokolu. Europa to čita kao „unutarnju stvar“. Hrvatska to mora čitati kao vanjskopolitički program.

Jer program koji veliča Mladića sutra pregovara o granici, o nestalima, o manjinama, o „zajedničkoj budućnosti“. Tko sjeda za stol s kultom, ne sjeda s partnerom. Sjeda s mitom. Mit ne potpisuje reforme. Mit traži priznanje.

Zato je Kovačeva „kamilica“ točna. Dokle god EU mjeri Srbiju željom da je otkine od Moskve, Beograd će dobivati popust na genocidnom folkloru. Kalinjingradski letovi samo potvrđuju tko u tom odnosu drži olovku.

Hrvatska vanjska politika ne smije biti molitva za briselsku empatiju. Mora biti popis uvjeta: kult zločinca, zračni mostovi, priznanje genocida, nestali. Sve ostalo je kamilica s pečatom. Kovač je to rekao bez salonskog ulja — zato ga prenosimo.

Izvor: net.hr / RTL Direkt — Miro Kovač o sprovodu Mladića i europskim reakcijama, 7. 9. 2026.