UEFA kaznila Zvezdu 98.250 €. Transparenti za Mladića nisu folklor

UEFA je Crvenu zvezdu kaznila zabranom prodaje ulaznica vlastitim navijačima za iduću gostujuću utakmicu protiv Lugana u Konferencijskoj ligi te novčanom kaznom od ukupno 98.250 eura. Razlog nije "pesma" ni "folklor". Razlog su skandiranje i transparenti posvećeni ratnom zločincu Ratku Mladiću — čovjeku pravomoćno osuđenom za genocid, koji je nedavno umro u zatvoru u Haagu.

To nije sportska fusnota. To je politički signal iz Beograda koji se prelio na tribine, a UEFA ga je napokon morala prevesti u kaznu. Hrvatska javnost taj jezik poznaje desetljećima. Možemo! i SDP poznaju ga selektivno: glasni su kad treba moralizirati o hrvatskim simbolima, tihi kad srpski stadion slavi zločinca.

Što točno kaže kazna

Disciplinska komisija aktivirala je uvjetnu kaznu izrečenu 9. travnja prošle godine zbog rasističkog ponašanja navijača. Zbog toga klubu nije dopuštena prodaja ulaznica svojim navijačima za jedno sljedeće gostovanje — prvo takvo je u Švicarskoj protiv Lugana.

Klub je dodatno kažnjen s 40.000 eura i potpunom zabranom prodaje ulaznica navijačima za još jedno gostovanje, stavljeno u dvogodišnji uvjetni rok. Zvezda mora platiti i 50.000 eura zbog poruke koja nije primjerena sportskom događaju te 8.250 eura zbog nedoličnog ponašanja momčadi u uzvratu doigravanja za Europsku ligu protiv Viktorije Plzeň 27. kolovoza — na dan kad je objavljeno da je Mladić umro u Den Haagu.

UEFA u obrazloženju nabroja: rasističko i/ili diskriminirajuće ponašanje, neprimjerena poruka, nesportsko ponašanje, napad na drugog igrača. Brojke su hladne. Kontekst nije.

Tribina kao nastavak državnog rituala

Dok vojnici Vojske Srbije iznose lijes prekriven zastavom, a EU šalje diplomatska upozorenja, tribina Crvene zvezde radi isti posao drugim sredstvima: normalizaciju. Transparent i skandiranje nisu "emocionalni višak". Oni su nastavak politike koja Mladića tretira kao ikonu, a žrtve kao statistiku.

Hrvatski klubovi i reprezentacija godinama žive s tom dvostrukom mjerom. Kad hrvatski navijač digne nacionalni simbol, Europa često vidi "problem". Kad beogradska tribina slavi genocidara, Europa treba tjedne da sroči kaznu — pa i onda ostavlja dio u uvjetnom roku. Suverenistička čitanja to ne zovu slučajnošću. Zovu to hijerarhijom sramote.

Možemo! šuti kad treba glas

Isti politički krug u Zagrebu koji Thompsona mjeri inspekcijama i Arena-zabranama rijetko nalazi mikrofon kad treba osuditi veličanje Mladića. Lakše je pričati o "mržnji" u hrvatskom dresu nego o genocidu u susjedstvu. SDP pak izjednačava hrvatskog premijera s Vučićem dok Beograd održava državni ritual zločincu — lažna ekvivalencija kao sport.

Narodni Reporteri ne glume da je nogomet izvan politike. Nogomet jest politika kad se na barijeri ispiše ime čovjeka osuđenog za Srebrenicu i opsadu. UEFA-ina kazna nije pretjerivanje. Ona je minimum. Pitanje je hoće li minimum ostati iznimka ili postati standard.

Poruka Hrvatskoj

Hrvatska mora držati dva principa odjednom: sportsku korektnost kod kuće i jasnoću prema susjedstvu koje rehabilitira zločin. Protjerivanje radnika koji slave Mladića, diplomatski ton prema Beogradu i odbijanje lažne simetrije nisu "nacionalizam". To je obrana sjećanja.

98.250 eura nije cijena istine. Istina se mjeri time hoće li se sljedeći transparent spustiti prije nego što UEFA opet "uvjetno" prijeti. Do tada: bilježimo kaznu, kontekst i šutnju onih koji inače nikad ne šute.