Jeruzalem: pljuvala pred samostanom sv. Jakova. Kršćanski simboli opet meta

Mario Nawfal na X-u objavljuje kadar koji zapadni saloni rado „kontekstualiziraju“ do nestanka: žena pljuje ispred Monastery of St. James u Jeruzalemu. Nije prvi put. Nije ni „usamljeni incident“. To je obrazac u kojem kršćanski simboli u Izraelu postaju poligon za prezir — dok isti medijski aparat vrišti čim Iran ili Hezbollah uzvrate silom.

Narodni Reporteri ne glume da je jedna pljuvačka diplomacija. Ali glumiti da je to nebitno — dok se vodi rat koji Europa plaća na crpki — jest propaganda. Kritika Izraela ovdje nije „antisemitizam“. To je odbijanje dvostrukog metra.

Što snimka pokazuje

Kadar je jasan: ofenzivno ponašanje prema kršćanskom objektu. Nawfal bilježi: opet vidimo takvo ponašanje Izraelca prema kršćanskom simbolu. Tko godinu za godinom skuplja takve scene — pljuvanje, pljuskanje, uznemiravanje procesija — ne priča o „kompleksnosti“. Priča o klimi u kojoj manjinski kršćanski prostor gubi dostojanstvo.

Zapadni briefinzi vole riječ „eskalacija“ kad Izrael gađa. Rjeđe je koriste kad se gađa križ, samostan ili hodočasnik. To nije novinarstvo. To je hijerarhija sramote.

Rat, Hezbollah i moralni monopol

Istodobno Hananya Naftali na X-u javlja o Hezbollahovim dronovima na izraelske vojnike i izraelskom odgovoru. Rat je stvaran. IRGC, tankeri, Hormuz — sve je stvarno. Ali rat ne daje blanko ček za ponižavanje kršćanskih svetinja. Tko brani „pravo na samoobranu“, mora odgovoriti i na pitanje: tko brani pravo kršćana da u Jeruzalemu ne budu pljuvani?

Hrvatski salon, blizak Možemo! i SDP-u, često bira izraelski narativ kao moralni default — dok istodobno relativizira hrvatsko sjećanje i Thompsona. Obrnuto: suverenistička linija traži dosljednost. Iran nije bez grijeha. Izrael nije svetac. Kršćanski Istok nije rekvizit.

Zašto Hrvatskoj nije svejedno

Hrvatska je katolička zemlja s iskustvom rušenja crkava u Domovinskom ratu — 81 u banjalučkoj biskupiji samo u jednom valu. Tko šuti dok se pljuje pred samostanom, sutra će šutjeti i kad se hrvatski križ tretira kao „provokacija“. Dostojanstvo svetih mjesta nije vanjskopolitička moda. To je civilizacijski minimum.

Zaključak

Jedna pljuvačka ne mijenja kartu Bliskog istoka. Mijenja, međutim, mjerilo: smije li se kršćanski simbol gaziti bez cijene u zapadnom PR-u. Narodni Reporteri kažu ne. Bez lažne neutralnosti. S jasnom mjerom — i prema Teheranu, i prema Tel Avivu.