Iran poručuje Saudijskoj, Japanu i Jordanu: glasali ste protiv nas — snosit ćete posljedice

TEHERAN — Iran više ne šalje općenite poruke „neprijateljima“. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Esmail Baghaei imenovao je Saudijsku Arabiju, Japan i Jordan kao zemlje koje će „snositi posljedice“ jer su poduprle rezoluciju Upravnog odbora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) kojom se Iran prijavljuje Vijeću sigurnosti UN-a zbog navodnog kršenja obveza neširenja nuklearnog oružja.

Rezolucija je prva takve vrste u 20 godina. Za nju je glasalo najmanje 23 članice odbora; Rusija, Kina i Niger bili su protiv. SAD, Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo lobirali su za eskalaciju. U Vijeću sigurnosti realna kaznena akcija i dalje pada na veto Moskve i Pekinga — ali poruka Teherana nije upućena New Yorku. Upućena je Rijadu, Tokiju i Ammanu.

„Nismo u miru, nego u ratu“

Baghaei je, prema iranskoj državnoj televiziji, poručio da se regionalni sporovi rješavaju pregovorima bez stranih sila, ali da Teheran pomorske sankcije i blokade tretira kao čin rata. „Nismo u stanju mira, nego u stanju rata,“ rekao je. Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi golem udio svjetske nafte, opisao je kao vodeni put koji ostaje „pod punom iranskom kontrolom“.

Za Zapad je to ucjena. Za Iran — obrambena logika nakon američko-izraelskih udara na nuklearna postrojenja 2025., nakon kojih IAEA više nije mogla verificirati tri ključna objekta. Rafael Grossi traži „hitni“ pristup; Teheran odgovara da je kriza nastala agresijom, ne iranskim „nepoštivanjem“.

Zašto baš Saudijska, Japan i Jordan

Saudijska Arabija dilema je nafte i američkog kišobrana. Japan ovisi o energiji iz Zaljeva. Jordan je već na liniji vatre — iranski i saveznički udari, američke baze, krhka unutarnja ravnoteža. Imenovanje te tri zemlje nije slučajno: Teheran pokazuje da „neutralnost“ u glasovanju više ne postoji. Tko digne ruku u Beču, ulazi u iranski obračun.

U istom dahu Baghaei je za skok cijena goriva okrivio Sjedinjene Države. Poruka tržištu: pritisak na Iran = pritisak na pumpama od Europe do Azije. Hrvatski vozač to već plaća; pitanje je samo hoće li europski političari priznati uzrok ili će opet pričati o „zelenoj tranziciji“ dok tanker stoji pred Hormuzom.

Dvostruki aršini Beča

Zapad traži od Irana potpunu suradnju nakon što je sam sudjelovao u rušenju nadzornog režima bombama. Istodobno Izrael ostaje izvan NPT-a, a njegov nuklearni arsenal tema je koja se u Bruxellesu šapuće, ne glasuje. Narodni Reporteri ne moraju voljeti teokratske režime da bi vidjeli obrazac: pravila neširenja vrijede selektivno, a „međunarodna zajednica“ često znači klub koji gubi ratove pa zaoštrava rezolucije.

Iran poručuje tri imena. Hormuz ostaje poluga. A cijena licemjerja — na pumpi, u Ammanu i u svakoj luci koja misli da je rat daleko.

Za Europu je ovo test sposobnosti da vidi polugu, a ne samo moral. Ako Teheran zaista zadrži Hormuz kao oružje, cijena će se preliti na industriju, inflaciju i birački nerv. Ako je bluf, bluf će se razotkriti. U oba slučaja glasanje u Beču nije bilo „besplatno“. Baghaei je to rekao bez diplomatskog vazelina.

Hrvatska u tome nije akter, ali jest platiša. Svaka napetost u Hormuzu ulazi u cijenu goriva, hrane i političke stabilnosti. Zato je licemjerno domaće dnevne novine da Iran tretiraju isključivo kao karikaturu, a da istodobno prešute kako je nuklearni nadzor srušen ratnim udarima — pa se sad od žrtve udara traži da se ponaša kao da je laboratorij i dalje otvoren. Realpolitika nije oprava teokracije; realpolitika je odbijanje bajki. Iran je imenovao tri države. Zapad je imenovao „međunarodnu zajednicu“. Vidjet ćemo čija imena više vrijede kad tanker stane.

Japan je posebno ranjiv jer nema vlastitih energetskih rezervi koje bi amortizirale zatvaranje tjesnaca. Saudijska igra dvojnu igru: američki saveznik, ali i zemlja koja s Iranom dijeli Zaljev i strah od totalnog rata. Jordan je najtanji: demografija, izbjeglice, baze, voda. Baghaei nije slučajno izabrao taj trokut. Izabrao je živce sustava.

Narodni Reporteri pratit će ide li upozorenje dalje od riječi — prijetnje brodovima, osiguranju, cijenama. Diplomacija bez poluge je propovijed. Iran polugu ima. Zapad ima rezolucije. Račun stiže građanima.