Green Day producira film Nimrods o trojici klinaca koji jure lažnu priliku za nastup s bendom

Film Nimrods, koji stiže u kina, posvećen je bendu Green Day, no u središtu priče nije sam bend, nego trojica bezimenih klinaca bez plana koji u raspadnutom kombiju prelaze Ameriku vjerujući lažnoj dojavi – da na Staru godinu navodno otvaraju koncert za Green Day.

Billie Joe Armstrong, Mike Dirnt i Tré Cool potpisani su kao producenti filma, no u priči se pojavljuju tek kao daleka silueta koju likovi spominju. Redatelj filma je Lee Kirk, koji je Armstronga ranije već režirao u filmu Ordinary World iz 2016. godine, a scenarij je napisan u suradnji s bendom. U glavnim ulogama su Kylr Coffman, Ryan Foust, Ignacio Diaz-Silverio i Keen Ruffalo, a u zagrebačkim kinima film se prikazuje u originalnoj verziji bez titlova.

Naslov filma odjek je petog studijskog albuma benda, Nimrod, objavljenog 1997. godine – riječi koja u američkom slengu označava budalu, nespretnjakovića ili luzera. Ta samoironija, prema opisu, oduvijek je bila pravo lice benda, a ne poza: dok su mnogi bendovi devedesetih gradili nedodirljive, mistične imidže, Green Day je pjevao o dosadi, panici i vlastitoj nesposobnosti da se uklopi, u pjesmama poput Longview i Basket Case.

Isti se pristup, prema opisu, prenosi i na film – benda u priči gotovo nema, on je nedostižna točka na karti za kojom klinci jure, dok se kamera radije zadržava na kvarovima, krivim skretanjima i tinejdžerskim zabludama. Fiktivni bend u filmu nosi ime Analog Dogs.

Priča je inspirirana ranim danima Green Daya, u razdoblju prije nego što ih je album Dookie iz 1994. godine izbacio u svjetsku rock ligu – turnejama u kombiju, sviranjem gdje god se pronađe prostor te koncertima koje bi policija znala prekinuti bez puno objašnjenja. Film ujedno podsjeća i na Ameriku prije pametnih telefona i GPS-a, u kojoj se poziv iz Los Angelesa nije mogao provjeriti jednim klikom.

Armstrong je o ovakvom filmu govorio godinama, a opisao ga je kao svojevrsno ljubavno pismo road-trip filmovima i devedesetima, s tragovima naslova poput Rock 'n' Roll High School, A Hard Day's Night i Quadrophenia. Umjesto da sebi podignu filmski spomenik, članovi benda fokus su prebacili s vlastite priče na publiku – one koji nikad neće biti na naslovnicama.