Tomašević umjesto hrvatskih zastava na Trg postavio veganske barjake

Dok su Hrvati na Trgu bana Jelačića hodali za Liku i za Hrvatsku, na jarbolima nisu vijorile državne zastave. Vijorili su veganski barjaci ZeGeVege festivala. Gradonačelnik Tomislav Tomašević otvorio je festival, pozdravio izlagače – a hrvatsku trobojnicu ostavio u ladici. To nije zaborav. To je ideološki prioritet Možemo!: veganstvo i „održivost“ ispred Domovine. U danu kad narod diže glas za zavičaj, glavni grad skida Hrvatsku s jarbola.

Hod za Liku, barjaci za vegane

Točno u podne na središnjem zagrebačkom trgu odvijao se program „Hodaj za Liku, Hodaj za Hrvatsku“. Građani su došli zbog opasnog otpada, zbog zavičaja, zbog osjećaja da se Lika ostavlja na cjedilu. Umjesto pet hrvatskih zastava, jarboli su nosili pet veganskih. Novinar Marin Vlahović to je sažeo bez uljepšavanja: „Umjesto pet hrvatskih zastava, Tomašević i njegova sekta, postavili su pet veganskih zastava na Trg.“ Rečenica je oštra jer je istina oštra.

Na Europskom trgu od 4. do 6. rujna traje 18. ZeGeVege festival Udruge Prijatelji životinja. Više od 60 izlagača, radionice za djecu, „održivo i suosjećajno“. Grad Zagreb to pompozno najavljuje na službenim stranicama. Tomašević osobno otvara, obilazi štandove, pozira za foto. Istog vikenda kad narod hoda zbog Like, gradonačelnik bira veganske barjake umjesto hrvatskih. Simbolika nije sporedna – u politici je često važnija od govora.

Možemo! i hijerarhija zastava

Ovo nije prvi put. Možemo! revno pazi na „mjesec ponosa“, „queer umjetnost“ i „antifašizam“. Pred Oluje – jednom godišnje – sjeti se trobojnice. Ostalo vrijeme državne zastave na Jelačić placu postaju sekundarne, a prednost dobivaju festivali ideološke bliskosti. Veganski barjak nije problem sam po sebi. Problem je što zamjenjuje hrvatsku zastavu na središnjem trgu glavnog grada u trenutku kad Hrvati traže odgovornost za Liku.

Ista ekipa koja lešinari na boli Like – pretvarajući ekološku katastrofu u stranački miting i medijski spektakl – nije sposobna izvjesiti pet državnih zastava dok narod hoda. Prioriteti su jasni: soja i slogan, ne Hrvatska i dostojanstvo. Tko skida trobojnicu da ugodi festivalu, šalje poruku tko je gospodar Trga: ideologija, ne narod.

Zastave kažu tko ste

Zastava nije dekoracija. Zastava je poruka tko gospodari prostorom. Kad na Trgu umjesto hrvatskih barjaka stoje veganski, poruka glasi: ovo nije trg hrvatskog naroda, nego pozornica ideološkog projekta. Tomašević ne mora voljeti meso. Mora poštovati državu kojoj upravlja gradom. Ako ne može istovremeno podržati festival i izvjesiti trobojnicu, onda je jasno što mu je važnije – i što Možemo! smatra „napretkom“.

Hrvatska ljevica voli govoriti o „inkluziji“. Inkluzija za njih znači: uključiti sve osim hrvatskog nacionalnog osjećaja. Uključiti vegane, isključiti Domovinski rat. Uključiti ZeGeVege, isključiti Hod za Liku kao hrvatski trenutak. Zastave su samo najvidljiviji dokaz. Iza njih stoji cijeli svjetonazor u kojem je Domovina sumnjiva, a aktivistički brend – svet.

Narod vidi, Možemo! se pravi da ne čuje

Građani na Trgu nisu došli zbog tofua. Došli su zbog Like, zbog straha da se hrvatski prostor tretira kao odlagalište i zbog osjećaja da Zagreb pod Možemo! više nije hrvatski nego ideološki. Veganski barjaci umjesto trobojnice taj osjećaj potvrđuju bolje od svakog govora. Dok Tomašević obilazi izlagače ZeGeVegea, Lika čeka odgovore, a hrvatske zastave čekaju jarbol.

Narodni Reporteri poručuju jasno: glavni grad Hrvatske ne smije skidati hrvatske zastave da bi ugodio festivalu. Tko bira veganski barjak umjesto trobojnice u danu Hoda za Liku, bira stranu. I ta strana nije hrvatska. Suverenistička Hrvatska traži da se na Jelačić placu opet vidi tko smo – prije nego što nam jarboli potpuno preuzmu tuđi simboli.

Na kraju, pitanje nije jesu li vegani dobri ljudi. Pitanje je smije li se hrvatska trobojnica skidati s jarbola glavnog grada da bi se ugodio ideološki festival. Možemo! je odgovorilo svojim činom: smije, ako tako kaže njihova sekta. Narodni odgovor mora biti još jasniji – ne smije. Trg bana Jelačića nije pozornica za brendiranje aktivizma. To je hrvatski trg. Dok god Tomašević bira barjak umjesto zastave, bira sukob s narodom koji hoda za Liku i za Domovinu.