Zagreb ima najvišu komunalnu naknadu među velikim hrvatskim gradovima

Komunalna naknada u Zagrebu obračunava se po obračunskoj jedinici od otprilike 0,93 eura po četvornom metru, čime glavni grad prednjači pred Splitom (0,85 eura), Rijekom (0,80 eura), Zadrom (0,70 eura) i Osijekom (0,55 eura). Za vlasnika prosječnog stana od 60 četvornih metara u prvoj zoni to znači mjesečni račun od 55,80 eura, odnosno gotovo 670 eura godišnje.

Iznos naknade određuje se prema formuli koja množi obračunsku jedinicu, koeficijent zone i koeficijent namjene s korisnom površinom nekretnine. Za stambeni prostor koeficijent namjene iznosi 1,00, dok poslovni prostori plaćaju i do pet puta više. U rubnim, četvrtim zonama grada naknada je razmjerno niža i iznosi oko 22 eura mjesečno za istu površinu.

Prema važećoj metodologiji, zona I. donosi najviši koeficijent od 1,00, pa građani u središtu grada plaćaju punu obračunsku jedinicu, dok se prema rubovima grada iznos postupno smanjuje. Time se najveći teret komunalne naknade prenosi upravo na stanovnike najgušće naseljenih dijelova Zagreba, gdje su kvadratni metri stanova i najskuplji.

Visina obračunske jedinice nije propisana državnim zakonom, nego je svaki grad i općina samostalno određuje svojom odlukom. Gradska uprava pod vodstvom Tomislava Tomaševića zadržala je zagrebačku stopu među najvišima u zemlji, dok su usporedivi veliki gradovi poput Rijeke i Splita zadržali niže obračunske jedinice za svoje građane.

Zagrepčani komunalnu naknadu plaćaju bez obzira koriste li nekretninu ili ne, a obveza ostaje na vlasniku ako ugovorom nije drugačije dogovoreno. Za građane s nižim primanjima jedina je mogućnost zatražiti oslobođenje na temelju imovinskog cenzusa, i to isključivo rješenjem koje izdaje Grad Zagreb, za tekuću kalendarsku godinu.

Za razliku od komunalne naknade, koja se plaća mjesečno za održavanje postojeće infrastrukture, komunalni doprinos jednokratno je davanje pri gradnji ili legalizaciji objekata. Ta dva nameta često se miješaju u javnosti, no oba na kraju terete ista zagrebačka domaćinstva.

Dok gradska uprava traži od građana da redovito podmiruju ove obveze, javnost sve češće postavlja pitanje jesu li prikupljena sredstva doista usmjerena u kvalitetno održavanje cesta, rasvjete i zelenih površina, ili se dio novca gubi u sustavu čije je upravljanje u posljednje vrijeme obilježeno nizom prijepora oko trošenja gradskog novca.