Zagrepčani plaćaju dvostruko: porez na nekretnine i komunalna naknada odjednom

Od 2025. godine u Hrvatskoj je na snazi novi porez na nekretnine koji je zamijenio dosadašnji porez na kuće za odmor, čime su izjednačeno oporezovane sve nekretnine, bilo da su trajno nastanjene, rekreativne ili prazne. Visinu stope, u zakonskom rasponu od 0,60 do 8,00 eura po četvornom metru korisne površine godišnje, određuje svaka jedinica lokalne samouprave samostalno.

Uz novi porez, građani i dalje plaćaju i komunalnu naknadu, zasebnu stavku namijenjenu održavanju komunalne infrastrukture poput ulica, rasvjete, zelenila i kanalizacije. Njezin se iznos izračunava prema formuli koja uključuje osnovnu vrijednost boda, koeficijent zone i koeficijent namjene, a i tu ključnu riječ imaju lokalne vlasti koje same određuju visinu osnovne vrijednosti boda.

Uz porez na nekretnine i komunalnu naknadu, na teret vlasnika nekretnina dolazi i naknada za otpad, koja se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela ovisno o veličini spremnika i učestalosti odvoza, a uobičajeni godišnji iznosi kreću se između 100 i 300 eura. Tome treba pribrojiti i troškove vode, kanalizacije te električne energije prema tarifama lokalnih komunalnih poduzeća i HEP-a.

Prema izračunu za prosječnu kuću od 120 četvornih metara, ukupni godišnji trošak poreza, komunalne naknade, otpada, vode i struje iznosi otprilike 1.750 eura, dok za apartman od 70 četvornih metara iznosi oko 1.100 eura godišnje, i to bez obzira je li nekretnina trajno nastanjena ili ne. Ako se nekretnina iznajmljuje turistima, tom se iznosu dodaju i paušalni porez na dohodak, turistička pristojba i članarina turističkoj zajednici.

Iako je riječ o zakonu koji vrijedi na razini cijele Hrvatske, upravo gradske i općinske uprave, pa tako i Grad Zagreb, imaju izravnu ovlast odrediti konkretnu visinu i poreza na nekretnine i komunalne naknade unutar zakonom propisanog raspona. To znači da odluka o tome hoće li građani plaćati bliže donjoj ili gornjoj granici u konačnici ovisi o volji lokalne vlasti, a ne o nekoj neizbježnoj državnoj propisanoj tarifi.

Za vlasnike nekretnina u Zagrebu to praktički znači da se, uz sve postojeće obveze prema državi, iznova stvara prostor u kojem lokalna vlast odlučuje o dodatnom opterećenju kućnog proračuna, u trenutku kada građani već osjećaju pritisak rastućih troškova života i stanovanja.