Zagrebačka Čistoća u kolapsu: glomazni otpad tjednima čekao, biootpad se gomilao po ulicama

Zagreb je u samim počecima mandata gradonačelnika Tomislava Tomaševića doživio ono što bi se moglo nazvati generalnom probom kaosa u gospodarenju otpadom – kaosa koji, kako pokazuju kasniji izvještaji, do danas nije uspio riješiti. Odvoz glomaznog otpada u gradu je u jednom trenutku potpuno stao, i to na više od tjedan dana, jer Čistoća jednostavno više nije imala gdje odlagati sakupljeno smeće.

Svi deponiji za glomazni otpad i reciklažna dvorišta bili su puni. Kada je odvoz konačno krenuo, iz Čistoće su poručili da se prvo prazne nepropisno odložene hrpe s javnih površina, a tek potom otpad građana koji su zahtjeve predali mjesecima ranije. Prema pravilima koja i danas vrijede, građani mogu bez naknade dva puta godišnje naručiti odvoz do dva kubična metra glomaznog otpada, ili jednom godišnje do četiri kubična metra, uz rok odgovora od najviše 20 dana – rok koji je, kako se pokazalo, teško održiv kad sustav stane.

Paralelno s tim, gradska Čistoća prestala je odvoziti smeđe kante za biootpad čim u njima nije bio propisno odložen otpad, što je dovelo do toga da su prepune, smrdljive kante počele preplavljivati zagrebačke ulice. U naselju Vrbik građani su prepunu kantu biootpada odgurali nasred pješačke staze, pored dječjeg vrtića. Sve se to događalo dok je natječaj vrijedan 36 milijuna kuna za sustavno zbrinjavanje biootpada, koji je raspisala nova gradska vlast, mjesecima stajao blokiran zbog žalbe jedne tvrtke na natječajnu dokumentaciju.

Ni priča o takozvanim zelenim otocima nije ništa bolja. Godinu i pol nakon što je ideja bila napuštena, gradska uprava ju je odlučila oživjeti i čak proširiti mrežu sa 712 na do 900 lokacija, dok se istovremeno najavljuje ukidanje pojedinačnih spremnika i takozvanih zvona.

Najviše je, ipak, odjeknulo rješenje koje je gradonačelnik Tomašević osobno najavio za privremeno skladištenje otpada u Sesvetskom Kraljevcu, gdje je Zagrebački holding s privatnom tvrtkom sklopio ugovor na 75 dana. Tomašević je tvrdio da će to biti dovoljno da sustav proradi, no stanovnici ove zelene gradske četvrti otpad kod sebe nisu željeli ni čuti, a društvene mreže preplavili su gnjevni komentari mjesnog stanovništva koje o odluci nitko nije ozbiljno pitao.

Rezultat je sustav u kojem građani moraju propisno razvrstavati otpad pod prijetnjom kazne, dok gradska vlast improvizira privremena rješenja od naselja do naselja, bez jasnog trajnog plana za grad koji svake godine proizvodi sve više smeća.