Recenzija: dva festivalska filma o tenisu koji obećavaju više nego što ispune
Na Cinehill festivalu i Ljetnim danima ZFF-a prikazani su talijanski "Trener" i kolumbijski "Pjesnik", filmovi koji se dotiču svijeta tenisa i umjetničkog neuspjeha. Večernjakova kritičarka Jelena Ružić ocjenjuje da im, unatoč dobroj postavci, nedostaje emocionalne dubine.
Na ovogodišnjem Cinehill festivalu u glavnom je programu prikazan talijanski film "Trener" redatelja Andree Di Stefana, dramedija smještena u osamdesete godine. U središtu priče je trinaestogodišnji Felice, poslušan dječak koji pod strogim vodstvom oca svakodnevno trenira tenis prema strogo razrađenom rasporedu, od buđenja do prehrane i vježbi.
Felicev otac uvjeren je da mu je sin buduća teniska nada te zbog te ambicije žrtvuje obiteljsko ljetovanje, ulažući novac namijenjen odmoru u profesionalnog trenera za sina. Odluka izaziva otpor kod majke i sestre Marije, no dječak ipak odlazi na turnir s novim trenerom Raulom, kojeg tumači Pierfrancesco Favino.
Raul se, za razliku od strogog oca, pokazuje kao izgubljen čovjek kojemu je vlastiti život promašen, a treniranje djece toliko nezanimljivo da zaspi tijekom Feliceova meča. Dok Raul pokušava zavesti trenericu iz istog hotela, mladi Felice i dalje žudi za redom i disciplinom na koje je navikao. Situacija eskalira nakon incidenta u koji se morala umiješati policija i hitna pomoć, nakon čega dvojac bježi na mjesto iz Raulove mladosti.
Kritičarka Jelena Ružić ocjenjuje da "Trener" ima dobru teoretsku postavku dvaju suprotstavljenih svjetova, discipline i opuštenosti, no da mu nedostaje jasnog razvojnog luka likova i emocionalnih podražaja koji bi podigli predvidljivu priču iznad prosjeka. Film traje 125 minuta, u glumačkoj postavi su Favino i Tiziano Menichelli.
Na Ljetnim danima ZFF-a, u Ljetnom kinu Tuškanac, prikazan je i kolumbijski film "Pjesnik" redatelja Simóna Mese Sotoa, lanjski kolumbijski kandidat za Oscara. Riječ je o tragikomediji koja prati propalog pjesnika Oscara, kojeg utjelovljuje Ubeimar Rios, a koji unatoč vlastitom neuspjehu maštu o poeziji pokušava prenijeti na talentiranu učenicu Yurlady, zaposlivši se u lokalnoj školi u kojoj je predmet sprdnje.
Prema ocjeni kritičarke, upravo je besprijekorna izvedba Ubeimara Riosa ono što "Pjesnika" čini urnebesnom i groteskno uvjerljivom studijom karaktera, koja spaja satiru s kaotičnim, ali neodoljivim humorom, čineći ga zanimljivijim ostvarenjem od talijanskog "Trenera".
