Izrael prijeti oduzimanjem državljanstva redateljima filma NAZA o Gazi

Izraelski ministar kulture Miki Zohar zaprijetio je oduzimanjem državljanstva redateljima Yuvalu Abrahamu i Rachel Szor nakon što je njihov dokumentarni film NAZA u subotu na Venecijanskom filmskom festivalu osvojio posebnu nagradu žirija. Film govori o izraelskim zračnim napadima u Pojasu Gaze, o navodnim sustavima ciljanja (uključujući AI) i o masovnim civilnim žrtvama. Zohar to naziva izdajom države. Za kritičare izraelske politike to je jasan signal: tko dokumentira rat izvan dominantnog narativa, rizikuje da izgubi i putovnicu.

NAZA traje oko 80 minuta. Prema festivalu i međunarodnim izvješćima, film se oslanja na razgovore s dvadesetak izraelskih vojnih i obavještajnih zviždača. Naslov dolazi od vojne kratica povezane s civilnim žrtvama. Premijera je, pišu strani mediji, dočekala duga ovacija. Umjesto debate o sadržaju, ministar kulture bira najteži politički bat: oduzimanje državljanstva. Hina i inozemni izvori potvrđuju isti slijed: nagrada u Veneciji, pa prijetnja iz Tel Aviva.

„Izdaja“ kao odgovor na dokumentarac

Zohar je na društvenim mrežama film nazvao odvratnim, a nagradu šokantnom. Optužio je autore da štete domovini radi aplauza „antisemita“. Najavio je da će „odmah djelovati“ na oduzimanju državljanstva. Kasnije je javio da je kontaktirao čelnike Uprave za stanovništvo i Ministarstva unutarnjih poslova kako bi se ispitalo oduzimanje zbog „kršenja povjerenja“ i „suradnje s neprijateljem“, te kako su prikupljeni materijali.

Pravno, ministar kulture sam ne može oduzeti putovnicu. Po izraelskom zakonu o državljanstvu postupak ide preko unutarnjih poslova, uz daljnje kontrole i sudsku provjeru. No politička poruka je važnija od procedure: država koja se predstavlja kao demokracija prijeti vlastitim građanima gubitkom statusa jer su snimili film koji ne odgovara službenom ratu-pripovijedanju. To je pritisak, ne diskusija.

Gaza, civilne žrtve i sloboda riječi

Narodni Reporteri ne moraju slaviti svaku nagradu da bi vidjeli problem. Kad vlast prijeti oduzimanjem državljanstva zbog dokumentarca o civilnim žrtvama, to je gušenje neslaganja. Isti Zapad koji godinama propovijeda slobodu medija često šuti kad Izrael pritišće kritičare. U Gazi su civilne žrtve goleme; dokumentiranje sustava napada nije automatski „mržnja“, nego novinarski i autorski posao. Ako je film netočan, demantira se dokazima. Ne prijetnjom putovnicom.

Abraham i Szor već su ranije dobili Oscara za No Other Land. Njihov rad godinama izaziva bijes dijela izraelskog establišmenta. Sada, nakon Venecije, bijes je eskalirao do najteže civilne sankcije koju država može zamisliti nad svojim državljaninom. To nije znak snage. To je znak nesigurnosti režima koji ne podnosi vlastiti odraz. Kulturni ministar koji ratuje s filmom priznaje da ga sadržaj peče.

Geopolitika Bliskog istoka i dvostruki kriteriji

U širem kontekstu rata i eskalacija na Bliskom istoku, Izrael sve češće odgovara na kritiku etiktom izdaje. Istodobno, Iran i regionalni akteri prikazuju se isključivo kao izvor nestabilnosti, dok se zapadne i izraelske vojne kampanje relativiziraju. Narodni Reporteri drže liniju: kritika izraelske politike nije antisemitizam. Gušenje filma o Gazi jest napad na slobodu riječi. Energetski i vojni udari u regiji ionako plaćaju građani diljem Europe. Moralna lekcija o „jedinoj demokraciji“ pada kad se državljanstvo pretvara u ucjenu.

Tko danas brani pravo na dokumentarni film o Gazi, sutra brani i pravo da se o ratu govori bez cenzorskog pečata. To nije pro-iranska propaganda. To je elementarna medijska sloboda u vremenu u kojem države sve češće miješaju kulturu i sigurnosni aparat.

Što Europa treba vidjeti

Europske institucije koje vole izdavati izjave o medijskim slobodama trebaju reagirati i ovdje, ne samo kad im odgovara ideološki okvir. Hrvatska javnost treba znati: 14. rujna 2026. nije samo datoteka festivala. To je dan kad je izraelski ministar kulturu pretvorio u oružje protiv autora filma o Gazi. Ako prođe bez otpora, sutra će ista metoda biti primijenjena na svakog tko snimi neugodnu istinu.

NAZA je film. Državljanstvo je pravo. Miješati ta dva pojma prijetnjom znači da je rat već progutao i onu granicu koju demokracije vole reklamirati: pravo reći ono što vlast ne želi čuti. Hrvatski čitatelj ne mora voljeti redatelje da bi odbio ucjenu putovnicom.