Državni ministar BiH ljubi križ na grobu Mladića: vijenac, značka RS-a i molitva za uskrsnuće

Nekoliko dana nakon što je Ratko Mladić u Beogradu sahranjen uz vojne i crkvene počasti, državni ministar Bosne i Hercegovine Staša Košarac (SNSD) objavio je na X-u fotografije s njegova groba. Položio je vijenac, ostavio značku sa zastavom Republike Srpske i poljubio križ. Uz to je napisao: Čekam uskrsnuće mrtvih i život budućeg vijeka.

To nije privatna nostalgija umirovljenika. To je sjedeći ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa države BiH koji javno ljubi grob čovjeka pravomoćno osuđenog za genocid u Srebrenici i za ratne zločine, uključujući opsadu Sarajeva. Poruka je namjerno javna, namjerno fotografirana, namjerno politička.

Od državnog zrakoplova do ministra na grobu

Mladić je umro krajem kolovoza u zatvoru, služeći doživotnu kaznu. Pokopan je 7. rujna u Beogradu. Službeni Beograd tvrdi da država nije organizirala pogreb, ali tijelo je iz Nizozemske prevezeno vladinim zrakoplovom. Lijes je bio prekriven srpskom zastavom, pratili su ga pripadnici Vojske Srbije, vojni orkestar svirao je pogrebni marš, a službu je predvodio patrijarh Porfirije. Na misi su bili ministar obrane Bratislav Gašić, ministar pravosuđa Nenad Vujić, predsjednikov sin Danilo Vučić i ruski veleposlanik.

Sad, dok se pepeo još nije slegao, dolazi Košarac. Vijenac. Značka RS-a. Poljubac križa. Poruka o uskrsnuću. To je politička liturgija kulta genocida, ne privatni gest. Tko danas ljubi taj križ, sutra će braniti isti mit u institucijama BiH i pred međunarodnim partnerima.

Isak traži: čijim novcem i čijim dokumentima?

Federalni ministar Ramo Isak zatražio je od Vijeća ministara BiH da objasni jesu li za taj put korišteni službeni automobil, diplomatski pasoš ili proračunska sredstva. Pitanje je legitimno. Ako državni ministar na račun poreznih obveznika hodočasti na grob genocidara, to nije samo moralni skandal. To je institucijski.

SNSD i Banja Luka godinama grade paralelni memorijalni sustav u kojem su Mladić i Karadžić branitelji, a Srebrenica mit. Košarac je samo najnoviji dokaz da taj sustav nije folklor, nego državna politika unutar BiH. Dok se traži odgovor o troškovima puta, bitnije pitanje ostaje: kako država koja je žrtva genocida tolerira ministra koji mu na grobu polaže vijenac.

UEFA nagrađuje, Zagreb šuti, Europa gleda u stranu

U isto vrijeme UEFA Srbiji daje finale Europske lige. Navijačke tribine već znaju što će se pjevati. Europski nogometni establišment računa da će se skandal smiriti. Neće. Svaki vijenac na Mladićevu grobu, svaki ministarski poljubac, svaka zastava na lijesu govori da se Beograd nije odrekao rata kao političkog identiteta.

U Zagrebu zeleni i dio ljevice imaju energije za Mobility Week, bicikle i moralne lekcije o mržnji. Za ministra BiH koji ljubi grob genocidara: muk. Možemo zna vikati na hrvatske simbole. Na srpski kult Srebrenice šuti jer mu je regionalna stabilnost važnija od istine. Stabilnost bez istine nije mir. To je kapitulacija.

Hrvatska mora reagirati diplomatski, ne diskretno

Hrvatska ima pravo i dužnost ovo nazvati pravim imenom. Ratko Mladić nije kontroverzna figura. Osuđen je za genocid. Ministar države BiH koji mu na grobu polaže vijenac i ljubi križ šalje poruku žrtvama u BiH i Hrvatskoj da je njihova patnja i dalje predmet poricanja.

Zagreb treba zatražiti jasno očitovanje Sarajeva i međunarodnih predstavnika u BiH. Ne zbog eskalacije, nego zbog minimuma civilizacijskog reda. Dok UEFA dijeli finale, a ministri ljube grobove, šutnja je suučesništvo. Hrvatska diplomacija mora biti glasna: kult genocida nije unutarnja stvar Banje Luke.