Tko je trebao paziti na gradski novac dok je afera Hipodrom trajala

Pravomoćna osuda bivšeg ravnatelja gradske Ustanove za upravljanje sportskim objektima (USO) Koste Kostanjevića zatvara jedno, ali otvara drugo pitanje afere Hipodrom: kako je moglo doći do toga da se, prema optužnici, tijekom više od godinu dana iz gradske ustanove lažnim računima izvlači gradski novac, a da to u sustavu nadzora nitko na vrijeme ne primijeti.

Sustav koji nije reagirao na vrijeme

Gradske ustanove poput USO-a formalno podliježu nadzoru upravljačkih tijela koja imenuje gradska vlast, uz financijski nadzor koji bi u pravilu trebao prepoznati neuobičajene isplate prije nego što prijeđu milijunske iznose. U aferi Hipodrom taj mehanizam, prema dosad iznesenim činjenicama iz optužnice, očito nije zaustavio isplate na vrijeme, a slučaj je u javnost dospio tek nakon kaznene prijave, a ne kroz interne kontrolne postupke.

Politička odgovornost, ne (nužno) kaznena

Ovdje treba jasno razdvojiti dvije razine odgovornosti. Kaznena odgovornost pojedinaca za koje je USKOK podigao optužnicu predmet je sudskog postupka, u kojem je za Kostanjevića, Galiće i tvrtku Eurolex zaštita presuda već pravomoćna, dok za preostalog optuženika Gorana Đulića i dalje vrijedi pretpostavka nevinosti. No postoji i posve odvojeno pitanje političke, odnosno sustavne odgovornosti za to što je nadzor nad radom ustanove zakazao, neovisno o ishodu kaznenog postupka protiv pojedinaca.

Upravo na tom terenu oporba u Gradskoj skupštini odgovornost pripisuje vrhu gradske uprave, koja imenuje predstavnike u upravljačka tijela gradskih ustanova poput USO-a te bi, prema toj logici, trebala odgovarati i za to koga je na te pozicije postavila i koliko je ozbiljno pratila njihov rad.

Odgovor gradske vlasti

Gradska vlast s druge strane tvrdi da surađuje s nadležnim institucijama, upućujući na to da je gradska ustanova nakon pravomoćnih sporazuma pokrenula parnične i ovršne postupke radi naplate štete. Time se odgovornost za otkrivanje i procesuiranje malverzacija fokusira na razdoblje nakon što je slučaj već postao javan, a ne na pitanje zašto interni nadzor prije toga nije funkcionirao.

Dok se ne provede neovisna revizija sustava nadzora nad gradskim ustanovama, a ne samo kazneni postupak protiv pojedinaca, pitanje tko je konkretno trebao spriječiti aferu Hipodrom prije nego što je gradski proračun oštećen za milijune eura ostaje bez konačnog odgovora.