„Smrt kršćanima”: Izvještaj iz Izraela bilježi val napada na kršćane u okupiranom Jeruzalemu — pljuvanje, pretučena redovnica i oskvrnuta svetišta

83 napada u tri mjeseca, gotovo sve u Jeruzalemu

Kršćanski svećenici, redovnice, hodočasnici i svetišta u Jeruzalemu suočeni su sa sve neprijateljskijim okruženjem. Izraelski Centar za podatke o vjerskim slobodama (RFDC), čiji izvještaj potpisuje poznata izraelska stručnjakinja za kršćanstvo Yisca Harani, zabilježio je 83 čina uznemiravanja kršćana između travnja i lipnja 2026., u 76 zasebnih incidenata. Čak 68 njih dogodilo se u Jeruzalemu — 46 u samoj Starome gradu, a 9 na brdu Sionu.

Da je riječ o obrascu, a ne o izoliranim ispadima, govori i to što je organizacija morala pokrenuti dežurnu liniju, pravnu pomoć, volontersko praćenje i čak zaštitnu pratnju za redovnice i svećenike. Podatke su, uz Middle East Monitor, prenijeli i brojni kršćanski i vjerski mediji poput katoličkog OSV Newsa i Religion News Servicea.

Pljuvanje, batine i povici „Smrt kršćanima”

Najčešći oblik napada je pljuvanje — čak 47 slučajeva, odnosno 56 posto svih zabilježenih. Uz to je evidentirano osam verbalnih napada, šest prijetnji, četiri fizička napada te niz slučajeva bacanja smeća i uništavanja natpisa. RFDC upozorava da se pljuvanje sve češće događa „otvoreno, usred bijela dana i na demonstrativan način”, a počinitelji volonterima, ponekad i pred kamerom, objašnjavaju zašto smatraju da su u pravu.

Jedan od najtežih napada dogodio se 28. travnja kraj Dvorane posljednje večere na brdu Sionu, gdje je, prema izvještaju, muškarac izdaleka dotrčao do redovnice, oborio je na tlo i ozlijedio; napad je snimila policijska kamera i podnesena je prijava. Nedugo zatim, 23. svibnja, pred zatvorenom crkvom Otkupitelja u Starome gradu začulo se snažno lupanje po vratima uz povike „Smrt kršćanima”.

Sve otvorenije i bahatije — i djecu uče istome

Organizacija upozorava na „rastuću drskost”: napadi se sve češće događaju u javnom prostoru, bez ikakva ustezanja. Zabilježeni su i slučajevi u kojima roditelji pljuju i dovikuju uvrede pred vlastitom djecom te ih potiču da čine isto. Katoličkom redovniku u trgovini u Talpiotu 16. travnja muškarac je vikao „Van iz zemlje”, a dijete uputio da mu kaže „Da umreš”.

Nakon napada na redovnicu, volonteri od svibnja svakodnevno prate redovnice na putu do brda Siona i natrag, a prisutni su i za kršćanskih blagdana i procesija u Starome gradu. Zaštita vjernika u gradu triju velikih religija tako je spala na — pratnju civilnih dobrovoljaca.

Na meti procesije, hodočasnici i svetišta

Napadi ne štede ni procesije ni hodočasnike. Na povorku s koptskim nadbiskupom pljunuto je u Davidovoj ulici, a tijekom procesije dobrodošlice novom apostolskom nunciju mladić je demonstrativno pljunuo kraj Jaffskih vrata. Ruskim hodočasnicima s malim križevima u rukama, kraj crkve na Via Dolorosi, prišao je muškarac i pljunuo prema njima; policajac ga je nakratko priveo, ali pustio nakon što je tvrdio da je pljunuo „zbog sluzi u grlu”.

Oskvrnuta su i sama svetišta. Na brdu Sionu namjerno su savijene i polomljene grane skulpture masline koju je za jubilarnu 2000. darovao papa Ivan Pavao II. Uništeni su i putokazi prema crkvi u Kafarnaumu, iscrtan je protukršćanski grafit, a u dvorišta samostana, uključujući poljski samostan u Jeruzalemu, opetovano su bacani boce i smeće.

Odgovornost izraelske države

Palestinski kršćanski vođe godinama upozoravaju da politika izraelske države — okupacija, sustavno zataškavanje i zaštita doseljeničkog ekstremizma te namjerna ravnodušnost vlasti i policije — sve više pritišće povijesnu kršćansku prisutnost u Jeruzalemu i diljem Svete zemlje. Nije riječ tek o „nekoliko ekstremista”: kad policija napadače pušta na slobodu, a država godinama ne poduzima gotovo ništa, odgovornost pada na samu državu Izrael i njezinu politiku. Znakovito je pritom da napade ne dokumentira strana propaganda, nego upravo izraelska organizacija — što otklanja svaku sumnju da je riječ o izmišljotini.

Kolijevka kršćanstva, mjesto na kojem su se odigrali temeljni događaji vjere milijardi ljudi, postala je mjesto gdje redovnica ne može sigurno prijeći ulicu, a hodočasnika s križem u ruci dočeka pljuvačka. Ondje gdje bi svaka vlast trebala štititi vjernike svih religija, kršćane se sve otvorenije tjera i ponižava — a država to trpi i omogućuje. Ondje gdje bi vlast morala štititi vjernike svih religija, kršćane se sve otvorenije tjera i ponižava. Obrana kršćana u Svetoj zemlji nije tuđa, nego naša tema.