SKELE NA TRGU: Očaj Zbog Otrova — Ne Huliganstvo; Možemo!/SDP Love Kameru Dok Ličani Penju Konstrukcije

Trg bana Jelačića u subotu, 5. rujna 2026., nije bio scena „nereda“. Bio je prizor očaja. More ljudi, bakljade, transparenti protiv svih stranaka — i dio okupljenih koji se, zbog gužve, popeo na skelu na križanju Praške ulice i Trga. Policija je poručila: „Ili ćete sići sami, ili vas privodimo.“ Situacija je, prema izvještajima, prošla bez većih incidenata; policajci su postupali suzdržano i nagovarali ljude da napuste konstrukciju. Narodni Reporteri čitaju taj kadar drukčije od onih koji bi rado napisali „huligani na skeli“: kad te Sabor ne čuje, penješ se da te barem kamera vidi — ali kamera nije pravda.

Dok Ličani i njihovi prijatelji stoje na metalnim cijevima, Možemo! i SDP love kadar. Oni vole „građanski prosvjed“ dok se može uklopiti u njihov narativ. Mrze ga čim postane previše hrvatski, previše braniteljski, previše oštar prema cijelom partijskom kartelu. Skele nisu problem. Problem je država koja je Liku ostavila da diše otrov dok se u Zagrebu vodi bitka za selfije.

Što se dogodilo na skeli — i što nije

Trg je bio prepun. Dio okupljenih tražio je mjesto s kojeg se vidi program. Nekoliko ih se popelo na skelu. Policija je zbog sigurnosti pozvala da siđu. Dio nije htio. Upozorenje o privodenju nakon prosvjeda bilo je jasno. I — ključno — nije bilo većih incidenata. Nema razbijanja, nema napada na redarstvene snage, nema „kaosa“ kakav lijevi portali vole izmišljati kad narod izađe bez njihove dozvole.

To je važno jer će se sutra netko iz Možemo! ili SDP-ova kruga pokušati igrati moralnog suca: evo, „nasilje“, evo „ekstrem“. Laž. Ono što ste vidjeli jest gužva, bijes i potreba da se bude viđen. Kad institucije šute, tijelo traži visinu. To je fizička metafora političkog zanemarivanja Like.

Policija je ovdje, po svemu sudeći, odradila razumno: upozorenje, nagovaranje, suzdržanost. To treba priznati. Ali priznanje policijske discipline ne briše politički uzrok. Ljudi se ne penju na skele jer vole visinu. Penju se jer dolje više nema mjesta — ni na trgu, ni u Saboru.

Transparenti protiv svih stranaka: narod nije ničija pozornica

Uz baklje i more podrške, na Trgu su transparenti koji ne štede nikoga. Poruke iz Like i Gospića — o silovanju kraja, o majkama, o strahu za djecu — nisu marketing. To je dokument života pod otrovom. I upravo zato je sumnjivo svako političko lice koje se sada gura u prvi plan kao da je godinama bilo na braniku Like.

Možemo! u Zagrebu godinama upravlja pričom o „okolišu“ kao ideološkim brendom — dok se u praksi bavi milijunima za podobne udruge, moralnim lekcijama Hrvatima i selektivnim bijesom. SDP pak ima dugogodišnji talent da bude protiv svega što boli vlast, a ni za što što boli narod kad treba tvrda odluka. Sad, na masovnom prosvjedu, oboje love kameru. Narodni Reporteri kažu: ne dajte im prosvjed.

Ako ste došli jer vas boli Lika — ostanite na zahtjevima: uklanjanje otpada, zabrana uvoza, rokovi, odgovornost. Ako ste došli da se slikate uz baklju i sutra u studiju pričate o „građanskoj Hrvatskoj“ — vi ste dio problema. Prosvjed nije casting za lokalne izbore.

Očaj nije huliganstvo — šutnja Sabora jest nasilje

Postoji nasilje koje ne razbija izloge. To je nasilje institucija koje godinama dopuštaju da se otpad i rizik gomilaju tamo gdje je politički jeftinije — daleko od zagrebačkih salona. Kad majka u Gospiću kaže da umire od straha da će joj djeca umirati u mukama, to nije „emotivni spin“. To je optužnica.

U tom kontekstu, popeti se na skelu jest čin očaja, ne huliganstva. Huliganstvo bi bilo pretvarati se da je sve u redu dok se Trg crni od ljudi. Huliganstvo bi bilo HRT-ov bilten koji večer prije daje prostor ministrima, a o samom događaju šuti. Huliganstvo bi bilo Možemo! koje Liku koristi kao rekvizit dok u vlastitom dvorištu Zagreb tone u smog, deponije i ideološki rentijerstvo.

Narod na Trgu nije „antiustavan“. Narod je ustavniji od onih koji Ustav citiraju samo kad brane vlastite privilegije. Pravo na okupljanje, pravo na život, pravo na zdravu okolinu — to nisu floskule za NGO brošure. To su razlozi zašto skele danas drže ljude umjesto da ih drži povjerenje u Sabor.

Što dalje: zahtjevi, ne kadrovi

Prosvjed se ne smije završiti na Instagramu. Treba popis mjera, rokovi u danima a ne „strateškim okvirima“, javna imena odgovornih u lancu dozvola i nadzora, zabrana da Hrvatska bude odlagalište tuđeg smeća. Treba političku cijenu — ostavke, istrage, zakone s zubima. Sve što je manje od toga jest izdaja Like.

Policija može spustiti ljude sa skele. To je njezin posao kad je riječ o sigurnosti. Ali nitko ne može „spustiti“ bijes dok otrov ostaje. Možemo! i SDP mogu loviti kameru do sutra ujutro — narod će ih pamtiti po tome jesu li glasali za tvrdu zabranu i zaštitu Like, ili samo za svoj PR.

Narodni Reporteri stoje uz one na skeli i uz one u crnim majicama i uz majke iz Gospića. Ne uz stranačke savjetnike koji mjere kut baklje za bolji kadar. Lika nije rekvizit. Zagreb danas nije pozornica. Ovo je ultimatum: maknite otrov, ili narod dolazi opet — i sljedeći put neće biti dovoljno upozorenje o privodenju da se istina makne s visine.

Izvor: jutarnji.hr — Policija spušta prosvjednike sa skele na Trgu bana Jelačića. Analiza Narodnih Reportera.